Papa Franjo nas neprestano poziva na shvaćanje važnosti koju kršćani imaju o brizi za ljude koji su ponekad ostavljeni „na periferiji našeg srca“.
Njegova je poruka jasno i glasno primljena u Studentskom domu Les Ecoles u Parizu, gdje je za pastoralnu skrb odgovoran Opus Dei. Imaju li mladi ljudi srca? Žele li ga otvoriti „mjeri Kristovog Srca“ kako je sveti Josemaria ohrabrivao svakoga? Kako zima postaje hladnija, a Božić se glasno približava, ovo pitanje sve više pritišće… U Domu Les Ecoles, svakog petka navečer ovaj izazov postaje avantura! Sophie, učiteljica, član Opusa Dei i jedna u timu za upravljanje ovim domom odgovara na pitanja.
S nekim studentima iz Doma Les Ecoles odlučili ste provoditi večeri petkom brinući se za ranjive ljude. Kako je sve počelo?
Tako je, Les Ecoles predložio je studenticama koje žive u domu ili dolaze na naše aktivnosti, da mogu nešto od svoga vremena dati na pomoć ranjivima. Projekt kojem smo se pridružile bio je grijanje i posluživanje obroka beskućnicima, provodeći s njima večer i nastojeći im pomoći da im bude lijepo.
Jesu li mladi što se uključuju u ove aktivnosti jako motivirani?
Svatko kome govorimo o projektu ispuni se entuzijazmom. Možda u početku neki malo oklijevaju jer misle da neće znati o čemu razgovarati, da neće pronaći prave riječi, ali to ne traje jako dugo. Sada kada gledamo na volontere, imamo ljudi koliko nam je potrebno – ponekad se čak pojavi i previše volontera! U kuhinji su se studentice lijepo sjedinile s drugim volonterima i zaista su se sprijateljile s nekim beskućnicima. Motivacija i velikodušnost važan su dio izgradnje ovih studentica.
Zašto pristaju na ovo volontiranje? Mislim da ti mladi ljudi shvaćaju koliko su sretni što mogu studirati – i što je važnije, u tako dobrim uvjetima. Brinu se da se ne zaokupe samim sobom, da se ne zatvore u svoj vlastiti svijet privilegija. Žele izgraditi svijet s manje sebičnosti, manje zapreka. I da bi to učinile, spremne su se obvezati, stvoriti poveznice s muškarcima i ženama koje inače ne bi ni sreli i od kojih imaju mnogo toga za naučiti.
Papa Franjo često izražava svoje nezadovoljstvo s konzumentskim načinom života i onime što on naziva „kršćani iz fotelje“. Misliš li da je to zaista rizik za današnje mlade?
Naravno da je rizik jer mnogi mladi u ovoj zemlji imaju velika materijalna sredstva i dobra na raspolaganju. Ponude virtualnog svijeta i reklama, uz ostale stvari, mogu mlade ljude odvući od stvarnosti. Mladi kršćani, sa svim dobrima u svijetu, također mogu težiti vođenju lagodnog života koji zahtijeva malo truda i nudi maksimum užitka. Nužno je mladima ponuditi alternativu konzumerizmu. Volontiranje, davati sebe, mislim da su to odlični načini za njih da se izgrade u odgovorne odrasle koji brinu za opće dobro. Studentice jako dobro znaju da je više sreće u darivanju nego u primanju. Trebaš im se obratiti, imati povjerenja u njih i dati im obaveze.
Po Vašem mišljenju, koja je najveća korist od ovog projekta?
Probuditi velikodušnost ljudi – i njihov smisao za stvarnost! Ovaj projekt, služiti odbačenima, probudi ih i razjasni da ne mogu živjeti svoj život sami sa sobom, brinući se samo za svoje malene probleme; sve nestane kada istinski otvore srce drugim ljudima. Zapravo je to jedno od osnovnih učenja svetog Josemarije u formaciji mladih ljudi.
Pogledajte Les Ecoles web stranicu (Francuski) ovdje.