Sendas, dispanzer u Buenos Airesu

Klinika Sendas specijalizirala se u brizi za djecu, osnovnoj kliničkoj medicini, prevenciji malnutricije, psihijatrijskoj potpori, socijalnoj skrbi...

Socijalne inicijative

24.studenog, 2007. održano je okupljanje susjeda u naselju Los Ceibos u predgrađu Buenos Airesa, Argentina, povodom otvorenja “Sendas”, centra za primarnu zdravstvenu zaštitu i prevenciju malnutricije. Lokalni je biskup blagoslovio prostor i prisjetio se svetog Josemarije, osnivača Opusa Dei. "Sveti Josemaria", rekao je, "vrlo rado je volio pomagati potrebitima. Zahvalan sam na tihom, učinkovitom i plodnom radu ovog karitativnog centra, koji je nastao kao rezultat učenja svetog Josemarije i zahvaljujući velikodušnosti brojnih ljudi."

Rad novog zdravstvenog centra proteže se na nekoliko drugih prigradskih naselja istog područja, a sve ih karakterizira siromaštvo i brzo rastuća populaciji imigranata. Neke od tih nastambi izgrađene su na ostacima smeća, što znači da je svaki dostupni izvor vode zagađen i zemlja je neplodna. Većina je baraka načinjena od zahrđalog željeza, ljudi žive u najtežim uvjetima.

Klinika Sendas specijalizirala se u brizi za djecu, osnovnoj kliničkoj medicini, prevenciji malnutricije, psihijatrijskoj potpori, socijalnoj skrbi te podučavanju o vrijednostima i krjepostima adolescentice i majke. Sendas također vodi i radionicu za zanate i besplatnu ljekarnu.

Prije nekoliko godina skupina zdravstvenih radnika i medicinskih studenata, različitih specijalnosti, svake su subote dolazili u jedno mjesto u blizini Los Ceibosa volontirati. Za početak su imali na raspolaganju samo jednu sobu, ali projekt je rastao, a i broj pacijenata; rad kojeg su volonteri obavljali povećavao se, a donacije su nastavile pristizati. Uspjeli su izgraditi manju zgradu oko tri kilometra udaljenu od početnog mjesta rada, u samom Los Ceibosu, gdje je i potreba bila najveća. Tu nije bilo ni vode za piće, kanalizacije, plina, i dalje nedostaje bilo koja vrsta zdravstvenog osiguranja i liječničke potpore. Svaki pacijent patio je ne samo od strašne neimaštine, već i manjka duhovnih izvora.

Monica i Haydee, lokalne djevojke, zadužene su za čišćenje Sendasa te za brigu o biljkama koje su mještani donirali kako bi uljepšali prostor dispanzera i njegov maleni vrt.

Svake subote tri susjeda pomažu u transportiranju kutija medicinske opreme iz Buenos Airesa. Ljudi što žive najbliže Sendasu zaduženi su za čuvanje zgrade. Od studenog 2007. broj se pacijenata učetverostručio te postoje brojne druge aktivnosti tijekom drugih dana u tjednu. Marcela se ponudila podučavati tkanje; također su počeli držati predavanja za mlade o ljudskim i kršćanskim vrijednostima i krepostima.

Nakon što je o Sendasu čitao na Internetu, nazvao ih je stomatolog govoreći kako traži vrijedan volonterski rad kojem bi mogao pridonijeti. Posjetio je dispanzer te uz donaciju novaca za podizanje stomatološke klinike, ponudio je dolaziti tamo svake subote raditi sa svojom ženom, dječjim stomatologom, i drugim kolegama.

Projekt Sendas nadahnjuje studente, mlade radnike, poslovne ljude i medicinsko osoblje koje dolazi pomagati. Geslo je: "Dođi jednom, jer znamo da ćeš se vratiti." Glavna osoba za odnose s javnosti tvrtke koja je donirala sedamdeset posto novaca za zgradu, došao je na otvorenje i ponudio donaciju vune za satove tkanja svakog mjeseca.

Na jednom od zidova kod ulaza stoji slika svetog Josemarije, kao znak zahvalnosti i pobožnosti prema njemu koja se ukorijenila u ljudima toga područja.