Uskoro će početi Korizma, vrijeme koje Crkva posvećuje čišćenju i pokori sjećajući se četrdeset dana molitve i posta koje je Krist proveo u pripremi za svoje javno djelovanje. Tijekom predstojećih tjedana, vjerno slijedeći duh Evanđelja, htio bih da se svi mi (uključujući i one koji dijele toplinu našeg duha) iskreno posvetimo slijeđenju preporuka našeg Gospodina, koje možemo naći u liturgiji Mise na Pepelnicu (usp. Mt 6:1-6, 16-18). Tamo smo pozvani umnožiti naše postove, molitve i djela milosrđa (tri pokorničke prakse par excellance), čineći to ispravnom namjerom i radošću, tražeći od Boga da kada preuzmemo bitku protiv duhovnih zala, možemo biti oboružani oružjem samosvladavanja (Zajednička za Pepelnicu).

Korizma je hitan poziv na pažljivost protiv prijevara Zloga, korištenjem oružja molitve i pokore. Riječima našeg Oca [svetog Josemaríje], često sam vas podsjećao da „vrag ne uzima praznike". Nikada ne posustaje u svojoj namjeri udaljavanja duša od Boga. I možete lako vidjeti kako je obilna bila njegova žetva: milijuni ljudi su plijen nestabilne gladi zastranjenja, koji zaboravljaju svoju vječnu sudbinu. Val hedonizma, neobuzdana potraga za zadovoljstvom, u kojem god obliku, preplavljuje cijeli svijet, siromašne i bogate, muškarce i žene, mlade i stare, čak i djecu. Božjom milošću moramo svojim kolegama, prijateljima i rođacima dati snažno i velikodušno svjedočenje umjerenosti i samosvladavanja, u strogosti korištenja zemaljskih dobara i umjerenosti u hrani i piću. U pitanju je autentičnost našeg poziva i stvarnost našeg služenja Crkvi, jer oni koji dopuste zarobljavanje privlačnošću materijalnih dobara gube svoju apostolsku učinkovitost u bitci za Božju slavu i spas duša za koje se borimo . . . .

Nikada nemojte izgubiti iz vida da primjer umjerenog života uzdiže bonus odor Christi (usp. 2 Kor 2:15), dobar miris Krista koji privlači druge. Mnogi ljudi, mladi i oni koji nisu toliko mladi, zasićeni su svojim praznim i mlakim životom, bez ljudskog ili nadnaravnog smisla. Primjer našeg životnog predanja, atmosfera naših Centara i domova – atmosfera radosne strogosti, istovremeno zahtjevna i puna razumijevanja prema drugima – je kao magnet koji privlači najplemenitije ljude, one koji su najiskreniji, najgorljiviji za činjenje velikih stvari. To su ljudi koje Bog slobodno izabire da imaju potrebu, uz naše napore da budemo kao kvasac u masi, dosegnuti cijelo čovječanstvo (zanimaju nas sve duše) (Pismo, 2. veljače 1985.).