Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Prošla su već tri mjeseca otkako nas je Papa pozvao da,
pripremajući se za nadolazeći Jubilej, „ponovno otkrijemo veliku
vrijednost i nasušnu potrebu molitve u osobnom životu, u životu
Crkve i svijeta“ (Angelus, 21.1.2024).

Uz Božju milost, to možemo otkrivati na različite načine svaki
dan. Ponekad ćemo ponovno otkriti Gospodinov pogled; on nas
vodi u kontemplaciju bez riječi koja proizlazi iz ljubavi. Drugi
puta molitva će tražiti veći osobni napor i borbu protiv svega što
nas može odvratiti od Gospodina. Naš dijalog s Bogom će se
pak često izražavati u usmenim molitvama koje smo naučili u
djetinjstvu i koje nas vode do stalnog stava klanjanja i prošnje.
U svakom slučaju, svi ovi načini molitve bit će hranjeni istim
duhom, kao što nam je govorio sveti Josemaría: „Usuđujem se
ići toliko daleko i bez straha da ću pogriješiti, kazati da postoje
mnogi, beskonačni načini molitve. Ali ja bih želio da svi mi
molimo autentično, kao djeca Božja“ (Prijatelji Božji, br. 243).
Svijest o našem božanskom sinovstvu pomoći će nam da uvijek
molimo s pouzdanjem i jednostavnošću malenih.

Želio bih posebno inzistirati na molitvi prošnje. Mnogo je stvari
za koje trebamo moliti; to sam ponavljao zadnjih mjeseci: mir u
svijetu, Crkva, Djelo. Tajna je da Bog računa na nas da ga
molimo za dobra. Ali ne zato što je to njemu potrebno, već
stoga što je sama činjenica da tražimo, već nešto dobro za nas,
jer na taj način priznajemo da to ne možemo učiniti sami i
otvaramo se za primanje Božje milosti. I zato vas ponovno
molim da nastavite moliti za rad oko prilagodbe Statuta. I kao
što običavam govoriti, bit će dobro, jer omnia in bonum, ali ako
više molimo, bit će još bolje.

Svom vas ljubavlju blagoslivlja
Vaš Otac,

Rim, 20. travnja 2024.