Smrt će doći neumoljivo. Stoga, kako je
isprazna taština usredotočiti svoje postojanje
na ovaj život! Pogledaj koliko trpe tolike osobe,
muškarci i žene. Jednima ga je, jer završava, teško
napustiti; drugi, jer traje, dosađuju se… Nema
smisla, ni u jednom slučaju, taj pogrešan pokušaj
opravdanja našeg prolaza ovom zemljom kao cilja.
Treba izići iz te logike i usidriti se u drugoj:
onoj vječnoj. Potrebna je posvemašnja promjena:
treba se isprazniti od sebe, od prolaznih egocentri~
nih motiva, da bismo se preporodili u Kristu,
koji je vječan.
Brazda, 879
Pravi je kršćanin uvijek spreman pojaviti
se pred Bogom. Jer je u svakom trenutku
– ako se bori da živi kao Kristov čovjek – spreman
izvršiti svoju dužnost.
Brazda, 875
Ako si apostol, onda ti je smrt dobar prijatelj koji ti olakšava put.
Put, 735
Isus koji je postao dijete pobijedio je smrt. I
to svojim poniženjem, svojim jednostavnim životom, svojom
poslušnošću, pobožanstvenjem jednostavnog, svakodnevnog
ljudskog života Božji Sin je postao pobjednik.
Susret s Kristom, 21
Kad dođe smrt, koja će neumoljivo doći, radosno ćemo je
dočekati kao što sam vidio da su je toliki ljudi, koji su svakim
danom sveto živjeli, znali radosno dočekati. Radosno,
jer ako smo Krista slijedili u dobru, u poslušnosti i nošenju
Križa unatoč našoj bijedi, onda ćemo kao i Krist uskrsnuti,
surrexit Dominus vere! – jer Gospodin je uistinu
uskrsnuo.
Susret s Kristom, 21
Njih smrt slama i iznenađuje. Nas smrt, bolje reći Život, budi i potiče. Za njih je kraj, za nas početak.
Put, 738
Kad misliš na smrt, unatoč svojim grijesima,
ne boj se... Jer, On već zna da Ga
voliš... i od kakve tvari si sačinjen.
– Ako Ga tražiš, primit će te kao što je otac primio
izgubljenog sina. Ali, moraš Ga tražiti!
Brazda, 880
Utješio si se na pomisao kako je život
trošenje i izgaranje u službi Bogu. – Tako,
trošeći se posvema za Njega, doći će oslobođenje
po smrti koja će nas dovesti u posjed Života.
Brazda, 883
Sve se može srediti osim smrti... A smrt
sređuje sve.
Brazda, 878
Vrijeme je naše blago, “novac” za kupnju
vječnosti.
Brazda, 882
Ne čini od smrti tragediju, jer ona to nije!
Samo se ravnodušna djeca ne žele susresti
sa svojim roditeljima.
Brazda, 885
Danas želim govoriti o vremenu, o ovom vremenu
koje prolazi. Ostavimo po strani otrcanu frazu da je godina
više godina manje…
Nas kršćane trebala bi površnost zemaljskoga potaknuti na
bolje korištenje svoga vremena, a nikako da nam ono ulijeva
strah pred našim Gospodinom i još manje da smrt
smatramo nekim kobnim kraljem.
Kad mislim na ovu stvarnost vrlo dobro razumijem
opomenu apostola Pavla Korinćanima: Tempus breve
est! Kako je kratko vrijeme našeg zemaljskog puta! U dubini
srca dosljednog kršćanina ove riječi zvuče kao jedan
prijekor, jer nije uvijek bio velikodušan, a istovremeno su
mu i kao neprestano poticanje da ostane vjeran. Da, zacijelo,
kratko je vrijeme u kojem možemo ljubiti, dati se i
kajati se. Zato bi bilo nepravedno da se ono protrati i da se
takvo blago neodgovorno baci kroz prozor: ne možemo
spiskati ovo razdoblje koje nam je Bog svakom pojedinom
povjerio.
Prijatelji Božji, 39