„Treba ljubiti Presvetu Djevicu: nikada je ne ćemo dovoljno ljubiti! Mnogo je ljubi!“ savjetuje sveti Josemaría u Kovačnici, br. 527. Mons. Alvaro del Portillo govori o nekim svojim sjećanjima na pobožnost svetog Josemarije prema našoj Gospi u svom djelu Uronjeni u Boga.

Njegova se marijanska pobožnost odlikovala dubinom svoga teološkog sadržaja. Ovime želim reći da se nije toliko temeljila na „razlozima srca“ koliko na vjeri – vjeri koja uključuje osobine koje je Bog udijelio našoj Gospi i njezinoj ulozi u našem spasenju.

Evo primjera – kada je sveta Terezija iz Avile, prema kojoj je imao veliku pobožnost, proglašena crkvenim naučiteljem, Otac je istaknuo da „ona nije prva žena crkvena naučiteljica. Prva naučiteljica, iako nema ovu titulu, je naša Gospa jer nitko drugi nije imao niti je mogao imati takvu bliskost s Bogom našim Gospodinom kao što je imala ona i kao što će uvijek imati. Njoj je, kao nikome drugome, bilo darovano svjetlo Duha Svetoga. Ona je ta koja o Bogu najviše zna. Ona je ta koja posjeduje najveće znanje o Bogu.“

Naš je osnivač običavao svoje homilije i razmatrajuće molitve završavati zazivom našoj Gospi. U svojoj knjizi Sveta Krunica ostavio je vrlo poticajne izraze svojih razmatranja otajstava života Isusa i Marije; njegove su druge knjige također, počevši s Putem, prožete marijanskom pobožnosti. Svako poglavlje Brazde i Kovačnice završava s misli o Mariji.

Ustanovio je običaj da se u svaku sobu svakog centra Opusa Dei postavi jednostavna i umjetnički ukusna Gospina slika. Učio nas je da joj uputimo kratki pogled te da našoj Blaženoj Majci uputimo nježnu nutarnju molitvu kao pozdrav kad god ulazimo ili izlazimo iz sobe.

Posjetio je bezbrojna marijanska svetišta. Njegovo hodočašće u Baziliku Gospe Guadalupe u Meksiku od posebne je povijesne važnosti. Krenuo je na ovo hodočašće u svibnju 1970.godine, s namjerom da Blaženu Djevicu Mariju zamoli da misli na potrebe Crkve i kako bi se završilo s kanonskim putovanjem Opusa Dei.

U prosincu 1973.godine, sjećajući se putovanja od jednog marijanskog svetišta do drugog, značajno je rekao: „Ne radim ništa osim što zapalim svijeću, a to ću raditi sve dok imam šibica.“

Ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji nukala ga je da neprestano prati sve što ima veze s pobožnosti prema njoj. Primjerice, kada bi god nadgledao slikanje ili izradu kipa naše Gospe s djetetom Isusom, ili sliku svetih žena pod križem, predložio bi umjetniku da koliko god je moguće, pokuša načiniti Isusa tako da liči svojoj majci. Krist je ipak morao jako ličiti na Mariju, budući da njegovo začeće u njezinoj utrobi nije uključivalo muškarca već je došlo po izravnom djelovanju Duha Svetoga; samo bi jako zaljubljena duša toliko pazila na ovaj detalj.