"Nasilje nikad nije prikladno ni za potvrđivanje ni za uvjeravanje"

Intervju s biskupom Javierom Eschevarría, prelatom Opusa Dei: "Mir u zajednicama i među ljudima može doći jedino iz mirnih savjesti."

Za mnoge ljude, religija ima mnogo i one imaju svoje težine na skali vrijednosti.

Sad ima više Katolika nego ikad. Mnogo je važnije od samih brojeva činjenica da Crkva privlači, izaziva jednako kao i prije 20 stoljeća. Naravno, ne može se poreći da ima nekih država i mjesta gdje samo nekoliko ljudi prakticira vjeru. Ima mnogo razloga za to, ali glavni razlog tomu je da ljudi žive u kulturi koja marginalizira Krista proizvodeći plodno tlo za strastima koje uzimaju maha.

Kako ljudi mogu vidjeti da žrtva i milosrđe donosi više sreće od uživanja i novca?

Svi smo doživjeli razliku između onog što jesmo i onog što bi trebali biti. Kad je otkrivena kršćanska velikodušnost, koja je superiornija od trenutne sreće temeljene na uživanju i novcu, postaje još jasnije. Zato nas Gospodin poziva na borbu protiv robovanja konformizmu koji slabi i degradira dušu. Ništa nije ljepše od života povezanog s Kristovim životom.

Opus Dei poziva nas da tražimo svetost kroz naš rad. Koliko danas ljudi vjeruju da ne rade za ništa drugo izuzev plaće?

Najprije ne bi trebalo rad gledati kroz ekonomske pojmove. U Božjem planu, rad razvija i usavršava ljudsku osobu. Ljudi se ne oplemenjuju kad samo rade za plaću, već kad svoju kreativnost i interese ponude kao predan rad Bogu i ljudima. Našem hiperaktivnom ekonomskom društvu otkrivanje Kristove vrijednosti u radu može biti oslobađajuće i više bratsko.

Vi odbacujete kontrolu rađanja. Da li je odgovorno rađati desetke djece, a imati plaću od samo 600 eura mjesečno?

Plaće su važne za podizanje djece, nedostatne su za kućanstva i balansiranje obitelji i profesionalnog života, to su sve problemi koje građani i njihovi predstavnici u vlasti trebaju riješiti. Ali ovo nije samo ekonomsko pitanje, jer mnogo ljudi poseže za sredstvima za kontrolu rađanja, a zarađuju više od 600 eura mjesečno. Crkva odbija ovakvu viziju života koja stavlja materijalno dobro iznad kršćanske i ljudske vrijednosti braka.

Obzirom na svećeničke homoseksualne sklonosti, može li Crkva legitimno tražiti suzdržavanje prije braka?

Suzdržavanje je dio kršćanske moralke, što i nije ništa drugo nego način življenja dostojanstva ljudske osobe i prave sreće. Crkveno učenje o braku se nikada neće promijeniti. Ako bi vjernik laik ili svećenik bio uhvaćen da krade, Crkva ne bi promijenila svoje učenje o krađi.

Da li odobravate kad crkvene vođe daju u javnosti svoje političko mišljenje?

Svaki vjernik laik, kao i svi drugi građani, može sudjelovati u politici obzirom na njihove životne stavove. Jedio što je potrebno, je da nastupaju u skladu sa svojom vjerom, koja ne impostira nikakav politički program, ali poziva na poštenje, igranje po pravilima i iskrenog duha za služenjem zajednici.

Je li prihvatljivo da religija bude razlog vojnih konflikata, kao što je to onaj između Palestine i Izraela?

To je velika tragedija, jer ljudi ginu, bez obzira na razlog. Ali nisam mišljenja da je sukob u Svetoj zemlji politički motiviran. To je borba za zemlju. Između Palestine i Izraela ima ljudi koji su sposobni živjeti zajedno u bratskom duhu. Mir je blagoslov u raju, ali zahtjeva ljude dobre volje na zemlji.

Kako može doći do mira u Baskiji?

Mir ne može biti reduciran samo na stanje kad rata nema. Za to bi bilo dovoljno da pobjednička vojska postigne dogovor s oponentima. Autentični mir, ne odvaja od pravde, već širi među ljudima prijateljsko razumijevanje. Ovo zahtjeva međusobno razumijevanje i oprost, trud za međusobno upoznavanje i tako bi se riješili svi nesporazumi. I, naravno, veliki milosni poticaj koji dolazi od Boga. Sveti Josemaría nikada se nije umorio od ponavljanja da mir među zajednicama i među ljudima može doći jedino iz svijesti o miru. Nadodao bih da nasilje nije nikad prikladno niti da potvrđuje niti da uvjerava, a onaj tko se služi nasiljem na kraju uvijek je gubitnik.

Da li Opus Dei ima mnogo za zahvaliti Ivanu Pavlu II?

Cijela Crkva duguje Ivanu Pavlu II zahvalnost za njegovu konstantu predanost. Trebao bi mnogo vremena za nabrojiti sve razloge. Treba samo uvidjeti kako on, usprkos svojim godinama i svom fizičkom staju, ne posustaje u svom trudu u svojoj službi za Crkvu i za cijeli svijet.

Može li on zaustaviti rat u Iraku?

Ivan Pavao II je trajni primjer ljubavi i istinskog mira. Dozvolite mi da zamolim one koji će čitati ove riječi da se ujedine s papom i mole za ono što on čini i što je oduvijek činio za mir.

Da li prelat Opusa Dei ikad pati i ima krize vjere?

Nema krize, ali ima trenutaka. Vjera neizbježno prolazi kroz teške trenutke. Ponekad se zlo pojavi i želi zarobiti, ali nikad to ne uspije trajno. Neočekivana smrt ljudi koje voliš, fizičke poteškoće, zasjede života: ovi osobni problemi mogu biti nadiđeni Križem. Kroz njih nam Gospodin pomaže rasti u osobnosti i u kršćanskoj vjeri.

Koliko puta molite u jednom danu?

Posvećujem vrijeme meditaciji ispred Presvetog Sakramenta, kao i mnoge sate rada, što je također molitva, jer sve aktivnosti mogu biti molitva. Središte moga života je sveta misa, kao što je i za svakog kršćanina.

Što razlikuje člana Opusa Dei od običnog kršćanina?

Članovi Opusa Dei su obični kršćani koji su čuli Božji poziv da se poistovjete s Isusom Kristom i pomognu drugima da ga upoznaju s njihovog mjesta u svijetu, njihovog doma, profesije i socijalnog ambijenta.

Je li vjera dovoljno oružje protiv depresije?

Depresija pogađa svakoga. Vjera pomaže ljudima da se s njom nose, potvrđujući značenje u patnjama i poteškoćama. Potiče ljude da imaju strpljenje i više povjerenja u Boga. Kao i sa svakom bolesti ona se može pretvoriti u privilegiranu mogućnost posvećivanja.

Opus Dei je uspostavio ambicioznu misiju u Africi koja koincidira s kanonizacijom Escrive. Što ste još učinili?

Opus Dei radi u Africi više od pedeset godina. Nekoliko primjera koji mi dolaze u misli su: Monokole Medical Centre u Kinshasi, Kainda School i Stratmore College, Kenijska internacionalna škola i Iroto Runal Development Centre u Nigeriji.

Nadate li se da će se Crkva svakodnevno popunjavati? Kako se to može postići?

Ne postoje mjesta gdje se Crkva ne popunja svakog dana. To vidim na svojim putovanjima. Za 2000 godina Kršćanstvo zadržava svježinu i mladost, vitalnost života uz dekadencu i indiferentnost. Ne postoji potreba za revizijom doktrine, kojoj treba uvijek ostati vjeran i Evanđelju. Potrebnija je revizija svakodnevnog života, traženje gdje Bog želi dijalog s nama.

Koji je vaš doprinos Opusu Dei?

Nisam o tome razmišljao. Trudim se biti vjeran nasljeđu koje sam primio i ostaviti ovo nasljeđe mojim sljedbenicima živo i korisno kao što je bilo kad sam ga ja primio. Volim ponavljati molitvu koju sam naučio od svetog Josemarije: "Gospodine, učini da budeš viđen kroz moje djelovanje."

Monserrat Lluis // El Correo (Bilbao, Španjolska), 23. veljače, 2003.