Mjesto posvećivanja

Vjerna i velikodušna spremnost svećenika da slušaju ispovijedi, po primjeru velikih svetaca u povijesti, od svetog Ivana Marije Vianneya do svetog Ivana Bosca, od svetog Josemarije do svetog Pia di Pietralcina, od svetog Josipa Cafasso do svetog Leopolda Mandića, primjer za sve nas kako ispovjedaonica može biti istinsko “mjesto” posvećivanja.

Od Pape

28.ožujka, u Dvorani blagoslova u Vatikanu, papa Franjo primio je 600 sudionika godišnjeg tečaja foruma kojeg organizira apostolska kaznionica. Posljednjih 25 godina nude ovaj tečaj đakonima i novo zaređenim svećenicima kako bi im pomogli postati dobrim ispovjednicima.

Ispovijed kao iskustvo opraštanja i milosrđa

Papa Franjo tijekom ispovijedanja za Svjetski dan mladih, Rio, Brazil

Papa se prisjetio da je „protagonist sakramenta ispovijedi Duh Sveti. Oproštenje koje ovaj sakrament jamči novi je život kojeg nam donosi Uskrsnuli Gospodin po svome Duhu… Prema tome, pozvani smo uvijek biti ‘ljudi Duha Svetoga, radosni svjedoci i moćni razglašivači Gospodinova uskrsnuća’.”

Također je savjetovao svećenicima da „je neophodno raditi na sebi, na svojoj ljudskosti, tako da nikada ne budemo prepreka već uvijek pomoć ljudima da priđu bliže milosti i oproštenju. Ispovijed nije suđenje, već iskustvo opraštanja i milosrđa!“

Konačno, papa Franjo rekao je nešto i o poteškoćama s kojima se Ispovijed često susreće. „Toliko je razloga, i povijesnih i duhovnih. Usprkos svemu tome, znamo da je Gospodin izabrao ovaj veliki dar predati svojoj Crkvi, nudeći tako krštenima sigurnost u Očevo oproštenje.“

Prema tome, zaključio je Papa, vrlo je važno da se u svim župnim i biskupijskim zajednicama „mnogo pažnje pridaje slavljenju ovog sakramenta opraštanja i spasenja. Važno je da u svakoj župi vjernici znaju kada je svećenik dostupan za ispovijed. Kada u ovome postoji vjernost, vide se plodovi.“

Papa Benedikt XVI tijekom ispovijedanja za Svjetski dan mladih, Madrid, Španjolska

Ispovjedaonica može biti pravo mjesto posvećivanja

Kao što kaže novo izdanje Direktorija za svećenike i život svećenika (str.102), „Ne smijemo zaboraviti da je ‘vjerna i velikodušna spremnost svećenika da slušaju ispovijedi, slijedeći primjer velikih svetaca u povijesti, od svetog Ivana Marije Vianneya do svetog Ivana Bosca, od svetog Josemarije Escrive do svetog Pia di Pietralcina, od svetog Josipa Cafasso do svetog Leopolda Mandića, primjer za sve nas kako ispovjedaonica može biti istinsko “mjesto” posvećivanja’ (Benedikt XVI, obraćanje sudionicima tečaja 25.ožujka 2011.).”

Obnavljanje ranjenog srca u Ispovijedi

Sveti Josemaria, osnivač Opusa Dei, zaista je jest posvetio velikodušno ovom svećeničkom pozivu. Prisjećao se kako je slušao ispovijedi na tisuće djece u predgrađima Madrida. Nedavni članak u časopisu Studia et Documenta piše kako je 1930.-ih sveti Josemaria provodio mnoge sate u ispovijedi bolesnika u Zakladi za bolesne čiji je kapelan bio, i svih siromašnih kojima su pomagali. Jednako je tako, nedjeljama slušao ispovijedi učenika mnogih škola u blizini Zaklade koji su dolazili na Mise što su ih za njih služili u crkvi nedjeljom ujutro.

Sveti Josemaria proveo je brojne sate slušajući ispovijedi

Njegova se velika ljubav prema sakramentu Ispovijedi može vidjeti i u njegovim djelima. „Naprijed, pa ma što se dogodilo. Uhvati čvrsto Božju ruku i sjeti se da Bog bitke ne gubi. Ako se jednom od Njega udaljiš, onda se ponizno vrati, a to znači: počinjati, uvijek iznova počinjati, svakog dana a i više puta na dan vratiti se kao izgubljeni sin i podići raskajano srce u Ispovijedi koja je pravo čudo Ljubavi Božje. Ovim divnim Sakramentom Gospodin čisti tvoju dušu i ispunja te radošću i snagom da ne sustaneš u Borbi i da se uvijek iznova vratiš Bogu, pa makar ti se sve činilo zamračeno.“ (Prijatelji Božji, 214).

„U neku je ruku ljudski život stalno vraćanje u kuću našega Oca. Vraćanje kajanjem, obraćenjem srca koje u sebi nosi želju za promjenom, čvrstom odlukom da popravimo svoj život; ono se zato očituje i u djelima žrtve i predanja. Vratiti se u kuću svoga Oca, po sakramentu oproštenja, znači priznati svoje grijehe, obući se u Krista i tako postati njegova braća, pripadnici Božje obitelji.“ (Susret s Kristom, 64).