Kada je Isus uzašao na nebo, svjedoci toga čudesnog događaja vratili su se u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jerusalema, udaljeno jedan subotnji hod. I kada su došli, popeli su se na Ćenakolo gdje su živjeli Petar, Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matija, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj, i Juda Jakovljev. Svi oni su jednodušno ustrajali u molitvi zajedno s drugim ženama i s Marijom, Majkom Isusovom i njegovom braćom (Dj 1, 12-14).
Izvršili su Isusovu zapovijed da u svetom gradu pričekaju poslanje obećanoga Tješitelja. Tru su dana čekali okupljeni oko Marije. Kako nam ljudski logično pripovijeda Sveto pismo, kada su izgubili tjelesno Gospodinovo prijateljstvo, najbliži se okupljaju oko Marije koja ih je toliko podsjećala na Isusa: u karakteru, u zvuku glasa, u milostivom pogledu, i majčinstvu, u nježnosti srca i posebno u miru koji se izlijevao oko nje. Osim apostola i svetih žena, nailazimo na najbliže Gospodinove rođake, na one iste koji su prije sumnjali u njega, i koji se sada, obraćeni, pridružuju blizini Djevice Marije.
Lako je zamisliti život u Ćenakolu koji je morao biti prostran da bi mogao primiti toliko osoba. Izvještaji predaje ne dopuštaju nam da znamo čija je to bila kuća premda se dvije pretpostavke čine najsigurnijima: prva je da je to bila kuća Markove majke, majke budućeg evanđelista, na kojega upućuju kasniji sveti tekstovi (Dj 12,12). Ili je mogla biti kuća Ivanove obitelji jer su oni imali kuću u Svetom Gradu. U svakom slučaju, jednodušna molitva učenika s Marijom dala je prvi rezultat: izbor Matije na mjesto Jude Išakriotskoga. Popunjeni apostoli su se nastavili moliti iščekujući dolazak Duha Svetoga kojeg im je Isus obećao.
Ali nije bilo sve moliti. Morali su se brinuti za mnogo drugih zadataka, premda je zapravo sve što su činili bila istinska molitva, jer je njihova misao stalno bila s Isusom i Marijom. Možemo zamisliti razgovore – istinska druženja s Marijom. Sada kada su vidjeli Krista uskrsloga i proživljavali njegov uzlazak na nebo, željeli su spoznati mnoge detalje iz njegova života, također i iz djetinjstva svoga Gospodina. I tamo je bila Majka, evocirajući ta sjećanja uvijek živa u svom srcu: navještaj anđela Gabrijela u Nazaretu, zaruke s Josipom koga mnogi od njih nisu poznavali - rođenje u Betlehemu, klanjanje pastira i kraljeva, bijeg u Egipat, rad u radionici u Nazaret…Koliko je tema iz Marijinih riječi hranilo molitvu učenika! S kojim su novim svjetlom morali vidjeti sve proživljene događaje pokraj Gospodina u tri godine dok su ga pratili po Palestini! Zajedno s Marijom, vjernom Djevicom, u njima su upalila vjera, nada i ljubav: najbolja priprema za primanje Duha Svetoga.
Zajedno s Marijom, vjernom Djevicom, u njima su upalila vjera, nada i ljubav: najbolja priprema za primanje Duha Svetoga.
Na kraju, kada su se ispunili dani Pedesetnice, došao je s neba šum, kao vjetar koji je naglo prasnuo i ispunio svu kuću u kojoj su se nalazili. Onda su im se pojavili vatreni jezici, koji su se razdijelili i stali iznad njih. Svi su se napunili Duhom Svetim (Dj 2, 2-4).
Čudo događaja na koje je došlo mnoštvo koje je tada bilo u Jeruzalemu: Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, stanovnici Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije… (Dj 2, 9). Petar je govorio mnoštvu, napunjenom po snazi Duha Svetoga. Nakon što je došlo do progona apostola po Galileji, Samariji i do kraja zemlje nosili su posvuda evanđelje Kraljevstva Božjega.
Marija je zahvaljivala Bogu na obraćenju te prvine nakon apostolske propovijedi, i na nebrojenom mnoštvu vjernih koji su došli u Crkvu tokom stoljeća. Svi su imali u svom srcu majku koju im je Bog dodijelio u trenutku utjelovljenja Riječi i koju im je Isus potvrdio s drva križa, u osobi ljubljenoga učenika.
J.A. Loarte