Nakon što govori o pronalasku djeteta Isusa među učiteljima u Hramu, evanđelje nastavlja: vratio se s njima, došao je u Nazaret i bio im je poslušan. I njegova je Majka čuvala sve te događaje u svom srcu. I Isus je napredovao u znanju, dobi i u milosti pred ljudima i Bogom (Lk 2,51-52).
U dva evanđeoska stiha sažima se 18 godina Isusova i Marijina života. Godina u kojima je Sveta obitelj provodila život kao i drugi stanovnici Nazareta, ali s puno ljubavi. Presudne godine u epopeji Otkupljenja Utjelovljena Riječ provodila je u poslušnosti i poslu u okrilju svakodnevnoga života.
Uskoro je događaj u Hramu mogao biti zaboravljen, ali riječi koje im je tada Isus rekao bile su stalna tema razmatranja Josipa i Marije. Opazili su jasno smisao Isusova života na zemlji, sav posvećen ispunjavanju poslanja koje mu je Otac nebeski povjerio. I premda je taj događaj morao ostaviti dubok trag u njihovim dušama, život u Nazaretu nastavio se u občnom ritmu.
Svaki dan nosio je svoju muku. Marijine zadaće bile su svojstvene domaćici kuće: šetnja na jedini seoski izvor kako bi napunila posudu svježe vode, priprema brašna i pečenje svakodnevnog kruha, održavanje kuće u čistoći i urednosti, ukrašavanje kuće jednostavnim cvijećem koje je davalo boju i ugodan miris, predenje mekane vune i blagog lana i tkanje potrebne odjeće, briga za kupnju prijeko potrebnih stvari kada je u selo dolazio prodavač s robom… Tisuće domaćih zadataka koje je Marija radila kao i druge žene iz sela, ali s neizmjernom ljubavi.
Njegov život nije privlačio pažnju susjeda i rođaka, ali je njihova ljubaznost sve privlačila i činila da se svi osjećaju ugodno. Zato jer su bili kao rosa koja daje svježinu i boju poljima, jedva su se vidjeli
Kada je dječak bio još malen, pratio bi svoju Majku u kućnim poslovima. U mjeri u kojoj je bio rastao, proveo bi više vremena s Josipom. Tijekom godina koje nas zanimaju počeo bi mu pomagati u njegovu poslu kojega je bilo napretek. Josipova je radionica bila kao i druge iz toga vremena u Palestini.
Jednoga je dana Josip umro. Isus je rastao, preuzeo očeve obaveze u kući i brinuo se za svoju Majku. Marija i Josip morali su plakati suočeni s tim trenutkom, dok je sveti patrijarh, praćen izbliza od svojih dviju velikih ljubavi, izdisao u miru. Ispunio je svoje poslanje.
Smrću patrijarha, Majka i Sin još su se više povukli u intimnost. Koliko su ga se puta sjetili u svojim razgovorima, sami ili s drugim članovima obitelji, u dugim zimskim večerima, u toplini doma! Mogli bismo iznositi mnoge pojedinosti koje bi pokazivale nesebičnost, služenje drugima, a koje su bile podloga života Josipa, obrtnika.
U tihom miru te kuće Marija je nastavila svoje uobičajene zadaće: kuhanje i pranje, mljevenje i priprema brašna, šivanje Isusove i svoje odjeće, primanje s ljubaznom gestom osoba koje su ih došle posjetiti… Svaki put s više ljubavi, jer je imala veoma blizu onoga koji je Izvor Ljubavi. Međutim, njegov život nije privlačio pažnju susjeda i rođaka, ali je njihova ljubaznost sve privlačila i činila da se svi osjećaju ugodno. Zato jer su bili kao rosa koja daje svježinu i boju poljima, jedva su se vidjeli.
I dok je Isus rastao i radio, Gospa je čuvala sve te stvari u svom srcu (Lk 2,51), razmišljajući i meditirajući, u svakoj prilici. Ostvarivala je svoj neprekinuti dijalog s Bogom.
J.A. Loarte