Marijanski mjesec

Crkvena je tradicija u mnogim mjestima posvetiti mjesec svibanj našoj Gospi. Slijedi nekoliko riječi sv. Ivana Pavla II i sv. Josemarije o rastu u ljubavi prema Mariji.

home

“Mjesec svibanj označava počinjanje. Naš Gospodin želi da dobro iskoristimo ovu priliku da napredujemo u Njegovoj ljubavi preko ophođenja s Njegovom majkom. Pokušajmo joj svaki dan pokazati preko malih stvari, malih pažnji da je mi, njezina djeca, volimo, da naša svetost i naš apostolat postaju nešto stvarno, da ulažemo stalni napor da pridonesemo spasu koji je Krist donio na svijet.” [1]

Crkvena je tradicija u mnogim mjestima posvetiti mjesec svibanj Blaženoj Djevici Mariji. Tijekom tog vremena katolici pokušavaju držati Majku Božju više prisutnu u svojim srcima pokazujući joj ljubav nježnim pobožnostima.

Sveti Josemarija običavao je pokazivati svoju ljubav prema Djevici Mariji na mnoge načine, ali je uvijek govorio da mu je najdraži bio hodočašće na koje je išao sam ili u društvu najviše dvojice. “Poštujem i volim javna pokazivanja pobožnosti, ali moram priznati da mi je draže pokazati Mariji istu nježnost, isti entuzijazam u osobnim posjetima ili intimnijim hodočašćima s manjim brojem ljudi.”[2]

Godine 1935. nakon svog prvog posjeta svetištu Sonsoles pored Avile osnivač Opusa Dei ustanovio je običaj svibanjskog hodočašća za vjernike Djela. Kao znak ljubavi prema Mariji svakog bi svibnja išli na hodočašće u svetište ili neko drugo mjesto gdje se časti Gospina slika, i to u društvu prijatelja ako je moguće. Otada se taj običaj proširio među mnogim drugim ljudima koji su došli u doticaj s njegovom porukom.

Svibanjsko hodočašće je posjet Djevici Mariji učinjen u djetinjoj ljubavi. Ono što je sveti Josemaria činio bilo je to da je molio tri dijela Ružarija: jedan na putu onamo; drugi, odgovarajući tom danu tjedna, ispred slike naše Gospe; i treći na povratku.

Mala mrtvljenja mogu se prikazati Gospi za osobne potrebe i cijelu Crkvu: dio hodočašća propješačiti; u dobrom raspoloženju prihvatiti loše vrijeme ili gužvu u prometu; ništa ne jesti za vrijeme i neposredno nakon hodočašća i sl.

Običaj svibanjskog hodočašća obilježen je izrazito apostolskim duhom. Sveti Josemaria poticao nas je da odemo na nj s prijateljem i iskoristimo tu priliku da ih ohrabrimo za korak naprijed u njihovom kršćanskom životu.

“Mnogim obraćenjima, mnogim odlukama na predaju Božjoj službi prethodio je susret s Marijom. Naša nas je Gospa ohrabrivala da tražimo Gospodina, da zaželimo promijeniti se, da vodimo novi život. Tako ‘Učinite što vam god kaže’ postaje poticaj na potpuno davanje samog sebe; kršćanski poziv koji rasvjetljuje cijeli naš osobni život.”[3]

“Na posebnu manifestaciju Marijinog majčinstva”, rekao je Ivan Pavao II u Fatimi, “nailazimo u mjestima gdje se Marija neposredno ophodila s čovječanstvom, gdje je njezina majčinska prisutnost izravno zapažena. U svim tim mjestima oporuka našeg raspetog Gospodina je ostvarena: tamo je čovječanstvo povjereno Mariji. Tamo je možemo susresti kao svoju majku, otvoriti joj srce, pričati joj o svemu.”

[1] Sveti Josemaria, Susret s Kristom, br. 149

[2] Ibidem, br. 139

[3] Ibidem, br. 149