Ljepota vjere dolazi od potpunog predanja u Božje ruke

Propovijed i galerija slika sa sv. Mise slavljene u Rimu koju je predvodio Prelat na prvoj godišnjici smrti biskupa Javier Echevarría, njegovog prethodika Opus Dei-a.

Propovijed, sv. Misa na godišnjicu smrt

Na godišnjicu smrti biskupa Javier Echevarría

Bazilika sv. Eugene, 12. prosinca 2017

Duše pravednika su u Božjim rukama“ ( Mudr 3,1). Ove riječi s kojima smo počeli Liturgiju Riječi pozivaju nas da se iskreno zahvalimo Biskupu Javier Echevarría-u. Živio je svoj život s tim snažnim uvjerenjem i često ga je očitavao drugima. Par dana prije njegove smrti, na te njegove riječi posjetio ga je doktor koji se dugo godina brinuo za njega: “ Kao što ste nas često podsjećali, Oče, mi smo svi u Božjim rukama.“

"Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će,“ Isus je rekao Marti. “ I tko kog živi i vjeruju u mene neće umrijeti nikada.“ I naš Gospodin nastavlja: “ Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11:26-27). I danas nam Gospodin upučuje ovo pitanje, kao mnogima u Evanđelju, tako i svakome od nas. „Vjeruješ li ovo?“ Vjeruješ li, ne na kraju našeg života nego u svakom trenutku, uključujući i ovaj, da Bog misli na tebe i želi te blizi Njemu? Vjeruješ li da uvijek živiš u Božjim rukama, čak i onda kad ti se čini da te je zaboravio?

Prisjetio sam se priče koju sam nedavno čuo od doktora kome je dijagnosticirana teška bolest prije par mjeseci. Kratko nakon njegove dijagnoze, naletio je na kolegu u bolnici koji ga je upitao s onom iskrenošću kojom prijatelji govore jedni drugima: „Reci mi, što si dobio moleći toliko puno?“ On je odgovorio, „ S molitvom se osjećam sretno, mirno, u miru, ja i cijela moja obitelj; u potpunosti vjerujemo Bogu i prihvaćamo njegovu volju.“ Prijatelj (ateist) ga pogledao sa suzama u očima, i kad su se razilaziliu rekao je: „Kako je lijepo imati vjeru u Boga!“

Da, kako je lijepo imati vjeru u Boga, iako ta ljepota nije lagana utjeha, dobivena čitanjem i slušanjem nekih lijepih ideja, nego i vraćajući se gruboj stvarnosti svakodnevnog života s njegovim brigama i neočekivanim preprekama. Ljepota vjere dolazi od potpunog predanja Bogu, shvaćajući da smo u Njegovim rukama, unutarnjeg stava koji treba rasti u našim srcima svaki daj, s radošću. I posebno raste kroz molitvu, posvjećujući vrijeme svaki dan osobnoj molitvi, dijalogu s Bogom. Čak i kad nam se čini da nemamo vremena za Boga, čak i kad mislimo da mu nemamo ništa za reći. Čineći to, malo po malo dopuštamo da nas Bog osvoji i učimo se predati u Njegove ruke. Možemo mu povjeriti toliko stvari, čak i kad smo usred prometa, intenzivnog rada, obiteljskog života i odmaranja.

„Koji se u Njega ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim“ (Mudr 3:9). Ovaj ulomak iz Knjige Musrosti koji smo upravo čuli govori nam o pravednicima koji su napustili ovaj svijet, ako pogledamo unatrag, rekapitulirajući njihov život. Stoga to govori o nama, o putu na kojem se nalazimo. Ove druge riječi su također korisne:“ Bog ih je kušao i našao da su ga dostoji; iskušao ih je kao zlato u peći i primio ih kao žrtvu paljenicu“ (Mudr 3:5-6).

Zaustavimo se na trenutak na ovoj prelijepoj slici. Donji dio peći naziva se „kušnja“ (lončić), gdje se plemeniti metal odvaja od šljake, kako bi postao još čišći. Čišćenje vatrom simbolizira put označen s dvije stvarnosti: patnja i ljubav. Patnja koji Bog s ljubavlju dopušta u naš život, na toliko različitih načina. Patnja koja je nekada prouzročena našim grijesima ili našim ograničenjima. Ali to je i patnja koja može poslužiti za poticanje ljubavi u nama, za čišćenje zlata koje je Bog stavio u naša srca. Patnja može očisiti našu ljubav iz šljake sebičnosti, ponosa, smeća stvari koje ponekad ne primjećujemo, ali smanjuje našu radost zato što postaju zapreke između nas i Boga, između nas i drugih. I kako Bog pretvara patnju u ljubav? Kroz neprestan dijalog s kojim želi ostati s nama, sve dok se i mi želimo otvoriti prema Njemu.

U jednom od posljednih pastoralnih pisama, Biskup Echevarría je pisao: „Unutarnji mir ne pripada onima koji misle da rade sve dobro, niti u onima koji nisu zainteresirani za ljubav: pripada onima koji se uvijek, i nakon pada, vraćaju u Božje ruke. Recimo Gospodinu da mu dopuštamo da očisti naša srca, s povjerenjem, i onda kad ne razumijemo njegove putove (Iz 55,8). Recimo mu sada, u ovim danima pripreme za Božić. Danas, na blagdan Gospe od Guadalupe, povjerimo ovu želju našoj Gospi, koja je također blizu nas, kao što je rekla sv. Juan Diegu i omogućila da Don Javiera shvati, posebno u zadnjim danima njegova ovozemaljskog života: „Ja nisam ovdje, Ja, tko je tvoja Majka?“

Hvaljen Isus Krist