Blagoslovi u čast biskupa Alvara del Portilla

Filipini. Radi se o multimedijalnoj izložbi koja prikazuje djela sedmorice umjetnika, a svako djelo opisuje jedno poglavlje života biskupa Alvara. Dakle poglavlja obuhvaćaju određene faze njegova života, od rođenja do smrti. Sve je postavljeno u Dvorani Dizon na Sveučilištu Azije i Pacifika.

Filipini. Faith Anne Buenaventura-Alcazaren majka je malene djevojčice stare tri godine, supruga neurokirurga te pedijatrica koja radi u nekoliko institucija u Filipinima. Iris V. Buenaventura, pedijatrica je iz Manile, Filipini. Sudjelovale su na jednoj izložbi naziva „Blagoslovi“, povodom pripremanja za beatifikaciju biskupa Alvara del Portilla 27.rujna 2014. Radi se o multimedijalnoj izložbi koja prikazuje djela sedmorice umjetnika, a svako djelo opisuje jedno poglavlje života biskupa Alvara. Dakle poglavlja obuhvaćaju određene faze njegova života, od rođenja do smrti. Sve je postavljeno u Dvorani Dizon na Sveučilištu Azije i Pacifika. Dva tjedna prije otvorenja Faith Alcazaren i Iris Buenaventura dobile su pismo u kojem ih gospodin Michael Muñoz, organizator projekta, poziva da izrade predložak o simboličnim predmetima u životu biskupa Alvara. .

1. Kako to da ste poznavali don Alvara? Jeste li ga osobno upoznali?

Faith: Nisam bila te sreće da ga osobno upoznam, ali bila sam svjesna njegove prisutnosti uz svetog Josemariju sve od fakulteta dok sam odlazila na aktivnosti u Centar Lunday koji se nalazio na Sveučilištu na Filipinima gdje sam diplomirala biologiju. A bolje sam ga upoznala tijekom ovog projekta koji je uključivao čitanje dvaju biografija, autora Bernala i Coverdale, te čitanje jako puno članaka na Internetu koje je sam napisao. Odana sam mu sve od srednje škole jer sam tijekom školovanja uvijek tražila njegov zagovor – za svoje ispite i istraživanja, trudnoću i porođaj, i td. Uvijek sam primala milosti po njegovom zagovoru i zato ga smatram svojim prijateljem na nebu!

Iris: Nikada nisam upoznala don Alvara, ali sam kroz život svetog Josemarije puno o njemu naučila. Obraćenje cijele svoje obitelji pripisujem njegovom zagovoru, a osobito za svoju majku koja prema njemu ima veliku pobožnost. Naziva ga „duhovnim ocem“. On je jedan od najjačih saveznika i posrednika u obitelji.

Iris s roditeljima

2. Što vam se u njegovom učenju najviše svidjelo?

Faith: Uvijek je govorio o tome kako se treba sav dati u postizanje svetosti… što uključuje ne samo molitvu već i učenje o Crkvi i njezinoj doktrini te apostolat s ljudima oko nas gdje god da se mi nalazili. Za mene je ovo učenje jako poticajno i služi kao izvrstan vodič za pravi kršćanski život.

Iris: Uvijek je govorio o neprekidnosti te, ako vjernik Djela, nastojim ostati vjerna slijedeći njegov primjer i djela. Vjernost našem Ocu i duhu Djela, trud da sve radim najbolje što mogu, prikazujući Bogu i male i velike stvari, prilaziti svakoj duši jednako, shvaćati odgovornost čuvanja i prenošenja učenja svetog Josemarije svim svojim prijateljima.

3. Kako je don Alvaro utjecao na vaš život?

Faith: On je prikaz vjernosti učenju svetog Josemarije i vrlo ponizan sluga našega Gospodina, ali ono što me kod njega jako fascinira jest sposobnost mirnog i smirenog obavljanja svojih dužnosti usprkos poteškoćama. U svom životu, oduvijek želim postići takav duh.

Iris: Ponekad bi netko, nakon što primi toliku formaciju, mogao postati snob. Don Alvaro je međutim pokazao kako netko može biti pravi intelektualac i ujedno imati veliko srce. To mu je omogućilo da svima otvori svoje srce i da svima pomogne da otvore svoje srce. Dok sam radila među ne-katolicima, to mi je pomoglo imati otvoreno srce osobito kada bi iskrsnula različita etička pitanja na medicinskom polju bez stavljanja kompromisa mojim moralnim principima i bez previše prepirki!

Faith Alcazaren sa suprugom i kćeri

4. Što vas je nadahnulo prilikom izrade ovog djela?

Kao čovjek koji je živio u suvremenom svijetu, biografija mu je prikazana na displeju izrađenom od osvijetljenih kutija koje tvore stepenice prema gore, na taj način simbolizirajući progresiju događaja u njegovom životu koji su ga doveli do neba. To se vidi i u izboru materijala koji su uglavnom sintetski i čovjekovih ruku djelo (akrili, plastika) aludirajući na to da svetost nije nešto s čim se čovjek rodi, ili ne… to je nešto na čemu radimo i nešto što tijekom života izgrađujemo. Svjetlo koje dolazi iz kutija također simbolizira don Alvarov život, svjetlo koje je osvjetljivalo put kojim je hodio kroz život, dajući svjetlo tisućama ljudi po svijetu. U svakoj je kutiji prikazan sažetak svakog poglavlja njegova života. Tu je i prozorčić koji prikazuje određeni objekt simbolizirajući određeni događaj u životu don Alvara koji gledatelju daju priliku naslutiti kakvo je srce imao. Cilj nam je bio da promatrači upoznaju njegov karakter, više preko simbola i anegdota nego preko njegovih postignuća.

5. Što vas je navelo na sudjelovanje u ovoj izložbi?

Zanimljivo je kako smo postale dio ovog projekta, jer nismo umjetnici po svojoj profesiji. Ovo je u početku bio muški projekt pa se pokazalo da bi trebale i žene sudjelovati. Sasvim slučajno, jedan od umjetnika, Michael Muñoz, naš je susjed i dobar prijatelj i odlučio je pozvati nas samo dva tjedna prije otvorenja. Pristala sam jer sam željela doprinijeti, i to bez ikakvih novaca. Čudo za čudom, kada smo prijatelje molile za donaciju, dvadeset tisuća pesosa palo nam je u krilo kako bismo uspjele realizirati svoj ambiciozni plan. Sve je išlo glatko, uključujući izradu tornja, grafički dizajn, i prijevoz do izložbe. Sve je to definitivno blagoslov!

Iris i Ami, prijateljica, s druge strane izloška

6. Idete li na beatifikaciju u Madrid? Kakvi su vam planovi?

Faith: Nisam uspjela organizirati svoje putovanje, ali sudjelovat ću u različitim događajima vezanim uz sve. Također ću razglasiti i prijateljima.

Iris: Da. Idemo moji roditelji i neki prijatelji. Bit će to više od samo izleta ili odmora, bit će to duhovno putovanje. Istina, naše pripreme nisu bez križa, nešto na čemu sam zahvalna. Međutim, mislim da je ova izložba dobra polazna točka duhovnog putovanja jer sam pročitala dvije knjige o životu don Alvara i tako se za sve pripremila.

2002.godine bila sam i na kanonizaciji svetog Josemarije kao volonter. Tijekom tih događaja vodila sam dnevnik koji još uvijek ima puno praznih stranica. Ne mogu vam ni reći koliko sam sretna što ću ih sada moći nastaviti pisati.