Alvire: Bilten br. 1

Tomás​ i Paquita Alvira, čiji je postupak kanonizacije već započeo, dali su djelotvoran primjer što to znači “obrazovati u jedinstvu života”, sukladno učenju sv. Josemarije.

U pastoralnom pismu od 14. veljače 2017., monsinjor Fernando Ocáriz, Prelat Opusa Dei, piše o važnosti “pokazivanja praktičnih učinaka duha Opusa Dei na obitelj i na društveni život tako da postoji rast u u jedinstvu života – stvarnoj, kršćanskoj konzistenciji između onoga što ljudi misle, načina na koji se mole i načina kako žive”. Obrazovni rad Tomása i Paquite je dobar primjer utjecaja duha Djela na obiteljski život kroz jedinstvo života i svakako je odlučujući čimbenik za postizanje dobrih rezultata u odgoju djece. Kao što nas mudrost kršćanskog odgoja propisno podsjeća, obiteljsko okruženje iskovano u jedinstvu života roditelja uvelike sudjeluje u oblikovanju osobnosti djece.

Biograf obitelji Alvira zabilježio je ovu ideju: “Iznenadilo me to da je, kada sam razgovarao s njihovom djecom i pitao ih za uspomene o njihovim roditeljima, prva stvar koju svi spominju jest to kako su njihovi roditelji bili uvijek isti, bilo da su radili kod kuće ili pričali s njima ili primali prijatelje… Nije postojao niti najmanji trag neke vrste spiritualizma koji bi mogao odvojiti kršćanski život od ostatka svijeta… Na isti način nikad nisu spuštali standarde da se ne bi sukobili s nekršćanskim okruženjem… S razboritošću i milosrđem, uvijek s razumijevanjem i opravdavanjem drugih, ipak, kada je to bilo potrebno, nisu propustili nazvati stvari svojim imenom. Njihovo jedinstvo života nije tehnika niti nov način razumijevanja njihovih odnosa s Bogom. Ono ima svoje korijene u dubini Utjelovljene Riječi.

Prestiž koju su Tomás i Paquita uživali među svoje devetoro djece i, posljedično, njihov neupitni autoritet nisu došli samo iz zbroja njihovih primjera pobožnosti, napornog rada, brige za druge i tolikih drugih vrlina. Umjesto toga, došli su iz dosljednosti njihovih života: prakticirali su ono što su govorili, živjeli su na način na koji su mislili i molili i sve su to činili s velikom prirodnošću i zadivljujućom postojanošću. Kao što Teresa, jedna od njihovih kćeri, svjedoči o svojim roditeljjima: "Sve o njima zvuči istinito." U riječima sv. Ivana Pavla II, ova vjera je postala njihovom kulturom do najsitnijih detalja njihova svakodnevna života. Govoreći o jedinstvu života, sv. Josemaria je uobičavao govoriti da je to najčišći znak potpunog predanja. Izražavajući ovo predanje u jedinstvu svojih života, Tomás i Paquita su se pretvorili u glavni faktor odgoja svoje djece.