5 karakteristika prijateljstva prema papi Franji

Donosimo pet karakteristika prijateljstva preuzetih iz spisa pape Franje tijekom godina njegovog pontifikata.

C. S. Lewis u svojoj knjizi Četiri ljubavi rekao je da je prijateljstvo "instrument kojim Bog svakom od nas otkriva tuđe ljepote".

U nastavku je podebljano navedeno pet karakteristika prijateljstva preuzetih iz spisa pape Franje, s kratkim osvrtom na svako od njih:

1. Prijateljstvo je velikodušna ljubav koja se daruje, koja nas vodi traženju istinskog dobra naših prijatelja (usp. Christus vivit, br. 151).

Prijatelj prati, potiče, dijeli i pomaže drugoj osobi da raste, jer se povećava sposobnost sebedarja. Budući da je riječ o otkrivanju i voljenju dobra druge osobe, prijateljstvo znači i patnju s našim prijateljima i za naše prijatelje (Fernando Ocáriz, Pastoralno pismo, 1. studenoga 2019., br. 8).

2. Strpljenje i vrijeme potrebni su za stvaranje dobrog prijateljstva između dvoje ljudi (usp. Poruka, 15. rujna 2015.).

Ponekad nas tempo današnjeg života može dovesti do toga da zaboravimo važnost dobrog prijatelja: moramo znati „gubiti vrijeme“ s prijateljima. Svaki prijatelj avantura je međusobnog upoznavanja, sa svojim visokim i niskim točkama, svojim radostima i tugama. Ali kao i svaka avantura, to je ulaganje u nešto vrijedno. Svaka je osoba jedinstvena, kao i svaki odnos prijateljstva (Fernando Ocáriz, Pastoralno pismo, 1. studenoga 2019., br. 8).

3. Iako se prijatelji mogu međusobno prilično razlikovati, uvijek dijele zajedničke stvari koje ih povezuju (usp. Christus vivit, br. 151).

Prijateljstvo je poput dobrog filma. Proširuje naš pogled na svijet kada riskiramo gledajući ga očima druge osobe. Naši prijatelji pomažu nam da razumijemo načine gledanja na život koji se razlikuju od našega, koji obogaćuju naš unutarnji svijet i koji nam, kad je prijateljstvo duboko, omogućuju da svijet doživimo na drugačiji način (Fernando Ocáriz, Pastoralno pismo, 1 Studeni 2019, br. 8).

4. Prijateljstvo nije kratkotrajna ili prolazna veza, već stabilna, čvrsta i vjerna veza koja sazrijeva s vremenom (usp. Christus vivit, br. 151).

Ta se vjernost postiže kada smo voljni voljeti druge takve kakvi jesu: ne usprkos njihovim slabostima i nedostacima, već zbog njih, voleći jedinstvenost osobnosti svakoga. Da bismo to mogli, trebamo tražiti od Boga da nam da srce po mjeri Njegovoj; na prvom mjestu da svoje srce više ispunim Njime, a zatim da nam pomogne da volimo sve muškarce i žene, da ih nikada ne ogovaramo, znajući kako razumjeti i oprostiti tuđe nedostatke, budući da znam koliko Bog trpi od mene (Sveti Josemaria, Bilješke s obiteljskog okupljanja, listopad 1972).

5. Prijateljstvo je toliko važno da nam Isus pokazuje da nam je prijatelj. Pokazuje nam da je naš najveći prijatelj, koji nas voli i prati onakve kakvi jesmo (usp. Christus vivit, br. 153).

Shvaćanje da s Isusom imamo istinsko prijateljstvo ispunjava nas samopouzdanjem, jer je On vjeran (Fernando Ocáriz, Pastoralno pismo, 1. studenoga 2019., br. 3). To nas također ispunjava radošću koju želimo podijeliti s drugima. Kršćansko prijateljstvo želi najveću sreću - odnos s Isusom - za one koji su mu bliski. Pomolimo se, kao što je to činio sveti Josemaria: "Daj nam, Isuse, srca po mjeri Tvojoj!" (Fernando Ocáriz, Pastoralno pismo, 1. studenoga 2019., br. 23).