Kajfa (Joseph Caiaphas) je bio veliki svećenik, suvremenik Isusa Krista. Citirano je to nekoliko puta u Novom zavjetu (Mt 26,3; 26,57; Lk 3,2; 11,49; 18,13-14; Iv 18,24.28; Dje 4,6). Židovski povjesničar Josip Flavije govori o tome da je Kajfu postavio za velikog svećenika Valerio Grato oko 18. godine, a smijenio ga Vitelio oko 36. godine (Antiquitates iudaicae, 18.2.2 i 18.4.3). Oženjen je bio jednom kćeri Ane. Također, prema Josipu Flaviju, Ana je bio veliki svećenik između 15. i 16. godine (Antiquitates iudaicae, 18.2.1 i 18.2.2). Prema tim podacima i u skladu s onim što evanđelja govore, Kajfa je bio veliki svećenik u vrijeme kada je Isus bio osuđen na smrt na križu.
Činjenica da je tako dugo bio veliki svećenik, jasno pokazuje da je održavao srdačne odnose s rimskom upravom, također i u vrijeme Pilatova upravljanja. U spisima Josipa Flavija spominju se razne prigode kada je Pilat vrijeđao vjerski i nacionalni identitet Židova i povici raznih pojedinaca koji su protiv toga prosvjedovali. Nepojavljivanje imena Kajfe u tim trenucima, u vrijeme kada je bio vrhovni svećenik, među ljudima koji su se žalili na Pilatovo zlostavljanje, pokazuje dobre odnose koji su među njima postojali.
Taj isti stav bliskosti i suradnje s rimskim vlašću vidi se i u evanđeljima kada se u njima govori o Isusovu suđenju i osudi na smrt na križu. Sva se evanđelja slažu u tome da su se glavari svećenički dogovorili, nakon što su ga ispitali, da Isusa predaju Pilatu. (Mt 27,1-2; Mk 15,1; Lk 23,1 i Iv 18,28).
Da biste saznali kako su rani kršćani shvatili Isusovu smrt, važno je što o tome govori sveti Ivan u svom Evanđelju, o raspravljanju koje je prethodilo njegovoj osudi: “Jedan od njih, Kajfa, koji te godine bijaše veliki svečenik, reče im: „Vi ništa ne znate! Vi ne mislite da je za vas bolje da jedan čovjek umre umjesto naroda, nego da sav narod propadne.“ To ipak nije rekao sam od sebe, kaže evanđelist, već je prorekao, jer je bio veliki svećenik te godine, da će Isus umrijeti umjesto naroda, i ne samo umjesto naroda nego i zato da razasutu Božju djecu skupi u jedinstvu“(Iv11,49-52).
Godine 1990., u nekropoli otkopanoj kod Talpiota u Jeruzalemu, otkrivena je kosturnica i 12 kostura od kojih jedan nosi natpis „Josip bar Kajfa“ s istim imenom koji Josip Flavije pripisuje Kajfi. Radi se o kosturnici iz I. stoljeća i ostaci sadržani u posudi mogu biti od iste osobe koja je spomenuta u Evanđelju.
Bibliografía: Bruce Chilton, Caiaphas en The Anchor Bible Dictionary, vol. I (Doubleday, New York, 1992) 803-806¸ Zvi Greenhut, «The Caiaphas Tomb in Northern Talpiyot, Jerusalem»: Atiqot 21 (1992) 63-71.