33. Je li Isus bio učenik Ivana Krstitelja?

54 pitanja i odgovora o Isusu Kristu, pripremljenih od tima katoličkih teologa sa sveučilišta Navarra. Ovo je pitanje br. 33: „Je li Isus bio učenik Ivana Krstitelja?"

Prethodna pitanja

S obzirom na to da je odnos između Ivana Krstitelja i Isusa bio tako intenzivan i zravan, postavlja se pitanje je li među njima postojao odnos učitelj - učenik. Za pravilan odgovor na to pitanje potrebno je objasniti tri teme o kojima su znanstvenici raspravljali: o Ivanovim učenicima, o dometu njegova krštenja na Jordanu i o Isusovoj pohvali Krstitelja.

1. Ivanovi učenici. Evanđelja često ističu da je Ivan imao učenike od kojih su neki pošli za Isusom (Iv 1,35-37). Nisu stoga bili samo slučajni sljedbenici. Pratili su ga, išli za njim i vjerojatno s Ivanom dijelili život (Mk 2,18) i ideje (Jv 3,22). Josip Flavije razlikovao je dvije vrste pristaša. Jedni, koji su ga slušali s pažnjom kada je govorio o krepostima, pravdi i milisrđu, te su se krstili. Drugi, koji „su se skupljali zadivljeni oko njega kako bi slušali njegove govore“ (Antiquitates iudaicae 18,116-117). Među Ivanovim sljedbenicima netko je postavio pitanje svom učitelju postaje li Isus svojim djelovanjem Ivanov suparnik (Jn 3,25-27). Na temelju toga je očito da ga nisu smatrali jednim od svojih.

2. Isusovo krštenje. Stručnjaci ne sumnjaju u povijest tog događaja, između ostalog i zbog toga što je njegovo uključivanje u Evanđelja predstavljalo određene poteškoće: prvo, moguće tumačenje da je krstitelj bio veći od krštenika, od Isusa; drugo, zbog krštenje radi obraćenja moglo se misliti da je Isus bio svjestan toga da je grešan. Sinoptici u svom kazivanju jasno donose Ivanovo priznavanje inferiornosti. On odbija krstiti Isusa (Mt 3:13-17), glas s neba otkriva božansko dostojanstvo Isusa (Mk 1,9-11). Četvrto evanđelje koje ne spominje krštenje govori o tome da Krstitelj svjedoči o viđenju silaska goluba na Isusa (Jv 1,29-34) i o svojoj inferiornosti (Iv 3,28). Ipak, iz toga odmah ne proizlazi da je Isus bio učenik Ivana Krstitelja. Ako evanđelisti to ne pojašnjavaju, to je zato jer to Isus nije bio.

3. Isusove pohvale. Postoje dvije Isusove izjave koje dokazuju da je cijenio Krstitelja. Jednu su zabilježili Matej (Mt 11,11) i Luka (7,28): „nitko rođen od žene nije veći od Ivana Krstitelja.“ Druga je od Marka (9,13) i odnosi se na proročanstvo (Mk 3, 23-24): „Najprije ima doći Ilija, da sve opet stavi na svoje mjesto (.....) Ali ja vam kažem: Ilija je došao, a oni su postupili s njim kako su htjeli, kako je pisano za njega.“ Nema sumnje da su Ivanova osoba, njegova krštenja (usp. Mt 21,13-27) i njegova poruka bili vrlo prisutni u Isusovu životu. Ipak Isus je imao potpuno drukčiji put: u svom ponašanju - prošao je širom zemlje, glavnim gradom Jeruzalemom i hramskim prostorom, u svojoj poruci - propovijedao je kraljevstvo sveopćeg spasenja, sa svojim učenicima - uputio ih je u zapovijed ljubavi iznad svih zakonskih normi, u svojoj asketskoj praksi. No, najdojmljivije je da Isus otvara horizonte spasenja za sve ljude svih rasa i svih vremena.

Ukratko, u vrlo malo vjerojatnom slučaju, i ne dokazanom, čak i da je Isus proveo neko vrijeme sa sljedbenicima Ivana Krstitelja, ne može se reći da je on na njega imao presudan utjecaj. Isus je više nego učenik bio Mesija i Spasitelj nagoviješten po posljednjem i najvećem proroku Ivanu Krstitelju.

Bibliografía: Joachim Gnilka, Jesús de Nazaret. Mensaje e historia (Herder, Barcelona 1993); A. Puig, Jesús. Una biografía, Destino, Barcelona 2005

Santiago Ausín