Od evanđelista, Matej i Luka nam kažu da je Isus rođen u Betlehemu (vidi pitanje: Je li Isus rođen u Betlehemu ili u Nazaretu?). Matej ne precizira mjesto, ali Luka nam kaže da je Marija, nakon što je rodila sina, "položila ga u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu" (Lk 2,7).
"Jasle" nam govore da se na mjestu gdje je Isus rođen čuvala stoka. Luka također govori da će dijete u jaslama biti znak pastirima da je tamo rođen Spasitelj (Lk 2,12.16). Grčka riječ koju koristi za "jasle" je katályma. Označava prostranu prostoriju u kućama, koja je mogla služiti kao dnevni boravak ili soba za goste. U Novom zavjetu koristi se druga dva puta (Lk 22,11 i Mk 14,14) da bi se označila prostorija u kojoj je Isus slavio Posljednju večeru sa svojim učenicima.
Možda evanđelist želi svojim riječima pokazati da to mjesto nije dopuštalo zadržavanje intimnosti događaja. Justin (Dijalog s Trifonom 78) potvrđuje da je rođen u spilji, a Origen (Protiv Celza 1,51) i apokrifna evanđelja navode isto (Jakovljevo protoevanđelje 20; Arapsko evanđelje djetinjstva Isusova 2; Pseudomatejevo evanđelje 13).
Crkvena je tradicija već od rana prenosila nadnaravni karakter Isusova rođenja. Sv. Ignacije Antiohijski, oko 100. godine, potvrđuje to govoreći da je "knezu ovoga svijeta bilo skriveno Marijino djevičanstvo, i njen porod, kao i smrt Gospodinova. Tri čudesna otajstva učinjena u Božjoj tišini" (Ad Ephesios 19,1). Krajem 2. stoljeća, sv. Irenej govori kako je porod bio bez boli (Demonstratio Evangelica 54), a Klement Aleksandrijski, sada u ovisnosti o apokrifima, potvrđuje da je Isusovo rođenje bilo djevičansko (Stromata 7,16).
U jednome tekstu iz 4. stoljeća, pripisanom sv. Grguru Taumaturgu, jasno se kaže: "kod rođenja (Krist) je očuvao neokaljanima grudi i djevičanstvo kako bi neviđena priroda ovoga poroda bila za nas znak velikog otajstva" (Pitra, "Analecta Sacra", IV, 391). Još starija apokrifna evanđelja, unatoč svojem neobičnom karakteru, čuvaju pučke predaje koje se podudaraju s gore navedenim svjedočanstvima. Salomonove ode (Oda 19), Izaijino uzašašće (14. pogl.), Jakovljevo protoevanđelje (20.-21. pogl.) i Pseudomatejevo evanđelje (13. pogl.) navode kako je Isusovo rođenje bilo obavijeno čudesnim karakterom.
Sva ova svjedočanstva odražavaju tradiciju vjere koja je bila potvrđena učenjem Crkve i koja potvrđuje da je Marija bila djevica prije poroda, u porodu i nakon poroda: "Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo (usp. DS 427) i u porodu utjelovljenog Sina Božjega (usp. DS 291; 294; 442; 503; 571; 1880). Doista rođenje Krista "nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo" (LG 57). Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao "Aeiparthenos", "vazda Djevicu" (usp. LG 52)." (Katekizam Katoličke Crkve, br. 499.)
Bibliografía: Catecismo de la Iglesia Católica; J. González Echegaray,Arqueología y evangelios, Verbo Divino, Estella 1994; S. Muńoz Iglesias, Los evangelios de la infancia, BAC, Madrid, 1990; F. Varo, Rabí Jesús de Nazaret, BAC, Madrid 2005.